Pola posla trenera je prepoznati koliko klijent može u datom trenutku. Bio to trening ili prehrana. Ako tražite od sebe više nego što možete dati čeka vas neugodno iznenađenje i u skladu s njim razočaranje.
Prečesto su upravo prevelika očekivanja razlog odustajanja i odstupanja od plana. Osobno znam više izrazito uspješnih ljudi koji godinama muku muče s tjelesnom masom. Iako mi nisu klijenti svejedno svaki put kada mi kažu svoj sljedeći plan (koji je uvijek nešto jako radikalno), kažem da probaju nježniji pristup.
Neki od njih su preko deset puta probali radikalne dijete i prezahtjevne programe treninga, da bi nakon dva tjedna pregorjeli i digli ruke od sebe na sljedećih par mjeseci. Zaboravili neuspjeh, potisnuli razočaranje i probali ponovno jednako suludu ideju.
Jednostavan je razlog zašto velik broj ljudi upada u istu zamku: umjerenost nije sexy. Spori napredak nije izazovan. Želimo previše – prebrzo.
Recimo: redukcija od pola % tjelesne mase je super cilj. 1% tjelesne mase je gornja granica koju bi ikad ikome preporučio. Sve preko toga zahtjeva odricanja i promjene koja debelo prelaze granice komfora.
“Da ali dijeta nije lagana, ona mora biti teška!” Da ako zadate gubitak od 2-3% tjelesne mase tjedno.
Uz takav radikalan pristup počet ćete: stalno razmišljati o hrani, stalno gledati na sat, izgubiti fokus na sve oko sebe (posao, obitelj, prijatelji).
Zašto je 0.5-1% tjedno ok?
Recimo da ja želim smanjiti tjelesnu masu za 10kg, sa 100kg na 90kg.
– 0.5% tjedno je 0,5kg. Odnosno 2kg mjesečno, odnosno 10kg za 5 mjeseci. Vrlo lagano.
– 1% tjedno je 1kg. Odnosno 4kg mjesečno, odnosno 10kg za 2,5 mjeseca. Dosta teže, ali uz dobar mindset izvedivo.
– 2% tjedno je 2kg. Odnosno 8kg mjesečno, odnosno 10kg za malo vise od 1 mjesec. Izrazito naporno i meni u ovom trenu vjerojatno neizvedivo.
Zašto?
Ako pričamo o gubitku kilograma možemo razmišljati o procesu kao prelasku preko planine.
Možemo prijeći preko planine ili ići oko nje. Put oko planine možda će trajati 3-4 puta duže, ali kod nekih ljudi u nekim situacijama to je bolji izbor.
Kad se penjemo na planinu moramo uzeti u obzir što nosimo u torbi, što je torba teža to će uspon biti zahtjevniji. Kada torba postane preteška put oko planine postaje bolji izbor.
U ovoj prenesenoj priči u torbi nosimo sve probleme i situacije koje će nam smetati u ostvarivanju zadanog gubitka kilograma. Stres, posao, obiteljski problemi, zdravstveni problemi, rođendani i svadbe, san odnosno manjak istog…
Ako se odlučimo na put oko planine, broj stvari koje možemo ponijeti u torbi ne predstavlja veliki problem.
No ako se odlučimo ići preko planine, moramo se pobrinuti da torba nije preteška. U suprotnom uspon neće uspjeti. Ili ćemo u pola uspona početi bacati stvari iz torbe… Ali mislim da obitelj, prijatelji i zdravlje nisu vrijedni ekspresnog rezultata.
Forsiranje rezultata pod svaku cijenu uvijek ostavi posljedice.
Pola % tjedno vam ostavlja prostor za obitelj, rođendane, godišnje, domjenke… Radikalne dijete ne ostavljaju prostora. Znam da imamo društvene mreže prepune trbušnjaka trenera i transformacija glumaca, ali morate uzeti u obzir da su to ljudi koji žive od uloge do uloge i kampanje do kampanje. Ljudi koji su voljni zapostaviti život u službu “savršenog” tijela.
Pola % tjedno je i dalje 2% mjesečno odnosno 24% godišnje.
Ako pitate bilo kojeg stokilaša/icu kojeg muči 24kg viška bi li ih htio izgubiti i misli li da je to dobar rezultat. Vjerojatno bi rekli da. Ali većina bi to htjela u 2-3 mjeseca. Znate li koja je razlika između tih i onih koji će to obaviti u godinu dana?
Ovi u godinu dana će to odraditi. Oni koji bi to htjeli u 2-3 mjeseca će probati ponovno dogodine.