Povijest tjelesnog vježbanja

Fitness industrija koju danas poznajemo je relativno moderan izum. Nastala je negdje u 70-ima, ali tjelovježba svoje korijene vuče daleko prije toga, u vremenima kada je ljudi nisu shvaćali kao trening nego način života. Prije nekoliko tisuća godina ljudi nisu imali sprave i teretane koje mi danas poznajemo, a bili su u boljoj formi nego većina današnje populacije.
Ova serija članaka će prikazati oblike tjelesne aktivnosti kroz evoluciju društva od začetka do danas.

Od samih početaka ljudske rase do oko 10000 godina prije Krista ljudima je jedan od glavnih razloga tjelesne aktivnosti bilo preživljavanje. Dok se nismo nalazili na vrhu hranidbenog lanca tjelesni razvitak se razvijao prirodnim putem koji je bio uvjetovan okolinom.

Preživljavanje u surovoj okolini koja ih je okruživala ovisilo je o učenju i usavršavanju raznih kretnih struktura kao što su: trčanje, skakanje, hodanje, bacanje, nošenje, hvatanje, dizanje, balansiranje, penjanje i borba.
Tadašnji čovjek nije imao najmodernije sprave, utege ili programe za trening koji se mogu pronaći na internetu. Njegov tjelesni razvoj ovisio je o životnim potrebama, instinktima i učenjem kretnih struktura koje su osiguravale preživljavanje. Dan danas postoje plemena koja žive istim stilom života. Umjesto zgibovima, snagu mišića leđa razvijaju penjanjem, a aerobne sposobnosti umjesto na traci, trčanjem i do nekoliko kilometara do pitke vode.

Tokom Neolitika (mlađeg kamenog doba) događa se prekretnica. Čovjek počinje razvijati zemljoradničku i stočarsku privredu, pojavljuju se stalna ruralna naselja što vodi do prijelaza na sjedilački način života. Prelazak na sjedilački način života donio je velike promjene u tjelesnim aktivnostima. Preživljavanje je sada ovisilo o radu oko stoke i na farmama, kretne strukture kao što su trčanje, puzanje, penjanje i skakanje se ne primjenjuju. Potreba za takvim pokretima jednostavno nije bila prisutna na farmama ili su se same kretnje pojednostavile (Npr. penjanje po ljestvama je puno lakše i sigurnije nego penjanje po litici.).

Stari vijek (3500 pr. Kr. – 5. stoljeće) obilježio je razvoj civilizacija kao što su Drevna Mezopotamija, Drevni Egipat, Drevna Kina, Drevna Indija i nama zahvaljujući mnoštvu filmova na tu temu dobro poznata, Drevna Grčka i Rim.
Sve te civilizacije su od mladih dana svoju djecu pripremale na težak tjelesni rad, ali za razliku od čovjeka u kamenom dobu razlog nije bio rad u poljima već pripreme za rat.
Trening u vojne svrhe upotrebljava puno kretnih struktura nekoć potrebnih za preživljavanje u divljini, ali ti pokreti sada imaju drugi cilj, borbu. Vježbalo se trčanje i hodanje po raznim podlogama, skakanje, penjanje, podizanje teških objekata, nošenje, bacanje i hvatanje, borba s i bez oružja.
Sposobnost podizanja i nošenja teških objekata prije je značila bolji rad na farmi i sa stokom, dok u ratu to znači moguće spašavanje ranjenika i bolje baratanje oružjem i štitovima.
Naprednije civilizacije su cijenile i tadašnji sport. Postoje bilješke o sportskim natjecanjima još iz Drevnog Egipta, te naravno Grci koji su imali velik broj igara posvećenim božanstvima koje su bile preteča olimpijskim igrama. Prvo natjecanje u tim igrama je bila utrka na 1 stadij (nešto manje od 185 metara), pa je dodana utrka na 2 i više stadija, kasnije je uveden i borilački sport: hrvanje, šakanje (boks) i pankacion (kombinacija oboje, slično današnjem UFCu).
Osim vojničkih treninga i sporta, Grci i Rimljani su iznimno cijenili tjelesnu ljepotu i snagu. Prihvatili su tjelesni trening kao društveni standard i dio odgoja i razvoja pojedinca.

Srednji vijek (5.-15. stoljeće) bio je kaotično razdoblje ljudske povijesti. Obilježen usponima i padovima carstva i kraljevstva, napadima barbara, kugom i raznim bolestima. Učenje Kršćanstva je raširilo ideju o važnosti pripreme za život poslije smrti. Na tijelo se gledalo kao ovozemaljsko, grešno. Pažnja se posvećuje duhovnom, čovjekovoj duši. Edukacija je bila usko vezana i diktirana Crkvom , usmjerena na intelektualni razvoj, dok se tjelesni razvoj ignorirao.
Tokom feudalizma tjelesnim treningom bavili su se samo pripadnici dobrostojećih obitelji i plaćenici u svrhu vojne službe. Sama tjelovježba u njih je bila slična onoj u Drevnoj Grčkoj.
Ostatak populacije su bili uglavnom seljaci koji su živjeli na posjedima bogatijih, njihova “tjelovježba” bio je težak rad.